Porok crnih misli
Vrlo često se u zemaljskom svijetu od ljudi može čuti: „Pomozite mi, obuzimaju me mračne misli, ne znam što bih s njima i ne mogu se nositi s njima. Dobro je ako osoba shvati da mu stvarno mračne misli smetaju da živi i počne tražiti pomoć. Prije ili kasnije on će je pronaći. Pomoć će doći kada je osoba zasluži. Zašto su mračne misli strašne? neki bi mogli pitati. "Na kraju krajeva, čovjek misli na sebe i nikome ne čini zlo!" Ali to uopće nije tako!
“Znaš”, čuo sam jednom od jednog mladića, “došle su mi misli da ubijem tebe i tvoju djecu, ali kad sam došao k tebi, predomislio sam se.” Naravno, rekla je bolesna osoba kojoj psiholog nije htio pomoći. Malo je vjerojatno da će moći dobiti pomoć psihijatra. Ipak, morat ćete ozbiljno odgovarati za svoje misli i želju da naudite drugome. Takvih je primjera na tisuće. Umjesto da šalju ljubav ljudima, takvi pojedinci unose agresiju i mržnju u naš nevidljivi svijet, omogućujući mračnim silama sasvim dobro postojanje.
Ali ima i onih koji žive s mračnim mislima, uživaju u njima pa ih čak i množe. Ne pokušava ih se riješiti, već naprotiv, slijedi njihov trag. Najčešće su to bolesni ljudi. Ljudi kojima je potrebna stručna pomoć. Nažalost, većina njih ne razumije da je to tako. Smatraju se potpunima i zdravima. Takvi ljudi ulaze u sedmu razinu Čistilišta, gdje nakon određenog vremena djeluju kao brodari.
Skelije - prijevoznici preko rijeke zaborava
Ulogu brodara obavljaju ne samo ljudi koji su u mračnom svijetu sa svojim mračnim mislima, svi posjetitelji mračnog kraljevstva prolaze kroz ovu ulogu.
Došavši na prvu razinu i odsluživši na njoj određeni period, duša prelazi na drugu razinu čistilišta, iz druge u treću, iz treće u četvrtu i tako dalje do sedme razine. A nakon sedme, oni obavljaju ulogu brodara i nakon toga se nalaze na prvoj razini Svjetlosnog carstva.
Skelati prolaze prvu lekciju - voze prazan trajekt s jedne obale na drugu. Kada dođe trenutak za kraj kazne, sljedeći preuzima kormilo skele i prevozi prethodnog skelaša na obalu, gdje zauzima svoje mjesto na prvoj razini Svjetlećeg kraljevstva.
Posao skelara je najprljaviji i najteži posao.
Navedimo primjer kada osoba može počiniti samoubojstvo, ali ne pasti u Mračno kraljevstvo, već odmah postati brodar. Mladić je doživio psihički stres, roditelji su mu se razišli, majka se udaje drugi put, stvara obitelj, rađa prvo jedno dijete, zatim drugo, zadubljena je u brigu oko dvije bebe, a jednostavno nema vremena za Najstariji. I to ne zato što ga ne voli, već zato što jednostavno nema dovoljno vremena: sve vrijeme ide na mlađe. Mama čak i ne primjećuje kako njezino rastuće dijete počinje koristiti droge, a kad se uhvati za glavu, ispada da je već teško nešto popraviti - situacija je pokrenuta. I tada, umjesto da zatraži kvalificiranu pomoć, stvarno pomogne djetetu, kuca na sva vrata, ona se počinje zatvarati od svog sina i čak ga se sramiti. Negdje se boji ispričati nekome svoj problem (“što će ljudi reći?!”) i pokušava “ispraviti” takvo dijete vlastitim metodama, uputama i prijetnjama. Ali to ne vodi ničemu, a mladić, izmučen, izmučen, nesposoban sam da se nosi sa svojom nesrećom, gledajući kako mu majka pati, ne želeći mučiti voljenu osobu i umoran od vlastite muke, svjesno uzima smrtonosnu dozu .
Što je to? samoubojstvo? Naravno, samoubojstvo. Ali je li samo mladić kriv za učinjeno? Naravno da ne. Majka je direktno odgovorna za ovu nesreću. Ali tko se usuđuje ovoj majci ukazati da je ona sama uzrok smrti svog djeteta. Malo tko se usuđuje. Ali ovo mrtvo dijete jednostavno je bilo previdjeno, nesklono, neljubazno... A tko sve to nije učinio? Naravno, mama. Nije na vrijeme ni primijetila u kakav ponor klizi njezino dijete. Ali nitko joj to neće zamjeriti.
I tako, u zabludi, ljudi čine jedan zločin za drugim.
U ovom slučaju, mladić će odmah dobiti ulogu brodara.
– Ima li još slučajeva da grešnici odmah postanu skelardžije?
Ulogu skelara može odmah dobiti, naravno, ne samo narkoman koji je počinio samoubojstvo. Ista sudbina zadesi i alkoholičare. Otkud tolika snishodljivost prema njima ovdje, jer uništavaju svoje živote i živote ljudi oko sebe na zemlji, a po mnogima su trebali završiti na drugoj ili trećoj razini Mračnog kraljevstva?
✅ Možete me najbrže kontaktirati na moj oficijalni mejl. Kliknite da napišete poruku:
Prvi i najuvjerljiviji razlog zašto narkomani i alkoholičari ne padnu u Mračno kraljevstvo i odmah dobiju ulogu brodara, a neki od njih se odmah nađu na trećoj ili četvrtoj razini Svijeta Svjetlosti, je taj što njihovi poroci su bolesti koje je “dao Mračni svijet, želeći na ovaj način staviti cijelo čovječanstvo u službu. Nitko živi na Zemlji ne doživljava i ne pati zbog onoga što je učinio, kao što to doživljava i pati alkoholičar nakon uzimanja alkohola i nakon popijene doze narkomana.
Vi ste čudni ljudi, vi ih proklinjete, klonite se, odbacujete ih, ali ih treba liječiti, treba im pomoći, a ne osuđivati i prezirati. Ali vi ih zatvarate, osuđujete, prezirete, pa čak i mrzite. Ali ono što najviše iznenađuje za nas je da u određenoj fazi alkoholičari i narkomani počinju mrziti ne samo strance, već i rođake i prijatelje, koji ih smatraju teretom i teškom kaznom.
✅ Možete me najbrže kontaktirati na moj oficijalni mejl. Kliknite da napišete poruku:
Post
2023. bit će godina posta! Za mene je riječ post usko povezana s tri lijepa pojma: praštanje, molitva i milostinja. I post je stvaran samo ako je poput "blagdana" koji ne želi izgledati kao pobožna predstava. Isus može zaštititi svoje učenike čak i ako su preskočili post (Mk 2,18-22), ali ovime očito nije htio svojim učenicima iz temelja i zauvijek zabraniti bilo kakav post. Ono što je odlučujuće je duh u kojem se posti i vrijednost koja mu se pridaje. U Novom zavjetu često se spominje post kršćana – prije svega u vezi s molitvom. Isusov primjer posta ima utjecaj na nas.
Stihovi o istinskom blagu otvaraju niz izjava koje pozivaju na radikalnu, nepodijeljenu predanost Bogu i njegovu kraljevstvu: "Tražite najprije kraljevstvo njegovo i pravednost njegovu, i sve će vam se ovo dati." Ono što stoji na putu takvoj odanosti je želja da svoj život na ovom svijetu učini sigurnim i ugodnim svojim imetkom i bogatstvom, te pogrešno shvaćanje da je ono čemu ovdje težite i što možete postići, vlastiti život."
Post je samouzdržavanje koje proizlazi iz moralnih obzira i ima za cilj uzdizanje duše. Međutim, ako duhovno čišćenje nije postignuto, možemo samo promijeniti način prehrane. U Starom zavjetu je Mojsijev zakon propisivao post samo na Dan pomirenja (Lev 16), kasnije je uvršten u kalendar posta kao dan razorenja hrama, ubojstva Gedalije (Jer 41,1) Isus je često napadao spektakularni post farizeja, dok su Eseni prakticirali pobožni post protiv njih, obred pročišćenja od grijeha.
Isus započinje svoje javno djelovanje 40-dnevnim postom. To je duhovni post. Rekao je "da" i osnažio se u svom mesijanskom poslanju, budući da je riječ Očeva nad njim izrečena, a i Duh ju je potvrdio. Ojačao je u svom poslanju, da više nije morao služiti kao stolar, nego poučavati i ljubiti narod do smrti. Tijekom četrdesetodnevnog posta usredotočio se na dobro, pripremao se za svoj poziv i živio u jedinstvu s Ocem.
Četrdesetodnevni post uključuje i reći "ne" zlu: Krist je također bio iskušavan zlom, ali mu se odupro. Suština uvreda je uvijek da ne živimo u ljubavi i da tražimo lakši put.
Iako Isus nije obvezao svoje učenike na post tijekom njegova javnog djelovanja, nakon Isusa, mi u Crkvi postimo s njim u duhovne svrhe, osobito očišćenja i obraćenja. Post je dobrovoljno odricanje od tjelesnih užitaka: ono što nam je dobro i ugodno, što volimo činiti, od sebe se povlačimo.
Post nije ništa drugo nego borba duše protiv tijela, poseban trening samodiscipline, tijekom kojega se okrećemo duhovnim umjesto zadovoljenju tjelesnih želja. Post je poraz tijela, stoga je i test snage volje, jer se tijekom posta suočavamo s vlastitom slabošću, rosnom slabošću svoje volje. Post je smišljena praksa samoodricanja, metoda povećanja mentalne snage, pobjeda nad samim sobom. Svrha posta je povećanje snage duše.
Post je, dakle, zdravo odricanje od tjelesnih prohtjeva, što je iznimno korisno ako ne podrazumijeva samo umjerenost u jelu i piću, nego se odnosi i na suzdržavanje od pušenja, odricanje od bujice slika i riječi, smanjenje neprekidnih telefonskih poziva, radija i televiziji ili spolnom postu.
No, prema Svetom pismu, post znači više od toga: u suštini, slijeđenje najviših zapovijedi, prepuštanje sebe drugima, post je dakle i škola samoobuzdavanja i žrtve. Pravi post je kada osjetimo da se odricanje urezuje u tijelo. Dajemo nešto što nam također nedostaje. Svjesno ostajemo bez nečega, odričemo se nečega što nam je dobro i drago. Stavljajući po strani svakodnevne ciljeve, odričemo se sebe za uzvišeni cilj: za Isusa i druge. Možemo reći i da post ima dvije strane: s jedne strane odricanje koje oplemenjuje dušu, s druge strane davanje, ublažavanje tuđe nevolje. Svrha posta je obratiti pažnju na Gospodina umjesto na svoje tjelesne potrebe, približiti se Bogu i bolje razumjeti njegovu volju.
Post ne bi trebao biti bolno odricanje, nego dobrovoljno, radosno ograničenje. Ne postimo sa škrgutom zubima ili gunđanjem, niti s mrkim licem koje prati rezignaciju, nego s radošću dragovoljnog dara Gospodinu. Draga braćo! Postimo s dobrim raspoloženjem!