Poreklo Islama
Islam (od arapskog "predati se Allahu", poniznost) je najviše mladi i drugi najveći globalni monoteisti Abrahamska religija. Trenutno islam praktikuje oko milijardu i po ljudi koji žive u više od 120 zemalja svijeta.
Islam je državna religija u 28 zemalja, uglavnom arapski. Ogromna većina muslimana (85-90%) jeste Suniti, ostali se pridržavaju drugih struja (uglavnom šiiti). Osnivač islama je prorok Muhamed, koji umro 632. godine. Liturgijski jezik je arapski. Glavna sveta knjiga sljedbenika islama (muslimana) je Koran. Osim toga, važan izvor islamske doktrine i zakona smatra sunnetom, koji je zbirka predaja (tj zvani hadisi) o djelima i izrekama Muhammeda.
Formiranje islama počelo je mnogo kasnije od formiranja ostalih svjetskih religija, a odnosi se samo na VII vijek. n. e. Do tada dogme kršćanstva su već gotovo potpuno formirane, koje već je bila državna religija zapadnoevropskih država I Vizantijska Imperija. Arapski jezik je kolevka islama poluostrva, odakle se ova religija širila širom svijeta. Prema islamu, svijet je stvorio jedan i svemoćni Bog, Stvoritelj svih stvari je Allah. Tokom mnogih vekova i milenijumima je Allah slao poslanike, poslanike neba, kroz njih otkrivajući ljudima njihove misterije i volju, usmjeravajući ih ka istini put. Ukupno u Kuranu ima 25 poslanika, među njima Starozavjetni proroci i Isa (Isus Krist). Međutim, prema Muslimansko vjerovanje, ljudi su postepeno iskrivljavali i izopačili učenja proroki. Muhamed se smatra posljednjim prorokom u islamu. koja je, prema muslimanskoj dogmi, jedina neiskrivljeno, a Muhamed se smatra „posljednjim glasnikom istine vjera."
Veći dio Arapskog poluotoka, na čijoj teritoriji Islam je rođen, pustinja je. plodne zemlje nalazi se samo u obalnom pojasu Arabije. Stanovnici primorja regioni su istorijski uzgajali žitarice, urme, grožđe, začine i uzgajali su i stoku, posebno ovce i deve. Na obali Arapsko poluostrvo u antičko doba, nastali su prvi gradovi, koja je postepeno rasla i razvijala se. Zajedno sa gradovima aktivno razvila se trgovina čiji su organizatori bili brojni trgovci, uključujući Jevreje i hrišćane. Trgovina je bila aktivna sa Mediteranske zemlje, Afrika, Indija itd. Ovdje, na obali Arapskog poluostrva, nastali su počeci državnosti.
Porijeklo islama treba tražiti u vjerskim aktivnostima arapskih nomada (Beduina). Ovaj izraz se koristi za sve stanovnike Arapski svijet, koji je vodio nomadski način života. Europljani zvali Beduini sva plemena i narodnosti središnjeg dijela Arabije i Arapska pustinja, koja za razliku od stanovnika gradova, bavio se ratarstvom i trgovinom, vodio nomadski način života.
Beduini su se bavili isključivo stočarstvom, a i za određenu naknadu pratile su brojne karavane koje su se kretale kroz pustinju, opskrbljujući ih njihovim devama. Vrijedno je napomenuti da brojna su beduinska plemena bila u međusobnom neprijateljstvu, počinivši pohodi na susjede, a ispovijedali su isključivo poganstvo.
Pored beduina bilo je i doseljenih Arapa. Živjeli su ili u Jemen (južni dio Arapskog poluotoka), ili u Hidžazu (zapadni dio poluotoci). Što se tiče Jemena, za razliku od arapske pustinje, as a u obalnom pojasu u cjelini bilo je vrlo plodno tlo. Arapi su u Jemenu uzgajali palme datulje, a također su vadili zlato i tamjan. Arapi iz Hidžaza su aktivno obavljali karavansku trgovinu bavio obrtom i poljoprivredom. Duž su prolazili trgovački putovi obale Crvenog mora od Bizanta do Jemena i dalje do Etiopije i Indije. Medina je bila veliki grad na obali.
U početku, kao i drugi narodi antike, Beduini su ispovijedali poganski kultovi, štovali su sile i fenomene prirode, uključujući sunce i Mjesec. U Mekki, najvećem gradu u Arabiji, postojala je svetinja kamena (Kaaba), koja je bila okružena skulpturama plemenskih bogova. Kasnije je Kaaba postala jedno od glavnih svetišta islama.
✅ Možete me najbrže kontaktirati na moj oficijalni mejl. Kliknite da napišete poruku:
Beduini su bili podijeljeni u mnoga gotovo neovisna plemena. Među njima je potpuno dominirao plemenski sustav. Članovi plemena stalno zajedno lutali i smatrali su se međusobno rođacima. Svaki pripadnik plemena nazivao je svog suplemenika "bratom". U vrijeme mira plemenske starješine upravljale su plemenima, a u ratno vrijeme plem odabrani poglavari.
U beduinskim plemenima postojao je običaj krvne osvete, što je dovelo do brojnih krvavih sukoba, međusobnih istrebljenje rođenja. Jedan klan je bio u neprijateljstvu s drugim klanom, dok je ubijao ljudi, krala se stoka. Što se tiče unutarnje strukture poroda, dakle unutar njih do pojave islama više nije bilo jednakosti. Postojala je plemenska aristokracija, koja je imala i viši društveni status i viši materijalni položaj. Bilo je bogatih ljudi koji su posjedovali ogromna krda deva, no bilo je i siromaha koji nisu imali praktički ništa.
Što se tiče ropstva, Arapi su imali robove koji su ranije zarobljeni zarobljenici postali su. Obično se uvoze iz susjednog afričkog kontinenta. Robovi su morali čuvati stada,
koji su pripadali plemenskoj aristokraciji, a bavili su se i obrtništvo. U poljoprivrednim područjima robovi su kopali bunare i kanale za navodnjavanje polja.
Beduini su aktivno trgovali. Trebalo im je oružje, tkanine i drugo rukotvorine koje su stizale iz Bizantskog Carstva i Perzije. U zamjenu za te proizvode beduini su tjerali stoku.
Glavno središte beduinske trgovine bio je grad Meka. Proljeće na sajam u Meki privukao je Arape iz gotovo svih krajeva Arapski poluotok. Za vrijeme sajmova uspostavljao se zajednički mir.
I u sjevernoj i u južnoj Arabiji do 7.st. širok Šire se abrahamske religije, tj. monoteističke religije (propovijedanje monoteizma), potječe iz drevne tradicije, uspinjući se do praoca semitskih plemena Abrahama. Abrahamovcu Religije u to vrijeme uključivale su judaizam i kršćanstvo. Ideja monoteizma pod utjecajem židovskih i kršćanskih zajednica, raširenih u Arabije, počeli su prodirati do beduinskih nomada. pojavio se lijepo mnogi proroci-propovjednici koji su pokušavali pronaći novu, istinsku Bog. Muhamed (570-632) također je pripadao broju proroka.
✅ Možete me najbrže kontaktirati na moj oficijalni mejl. Kliknite da napišete poruku:
Možemo reći da je do 7.st. društveno-ekonomski, vjerski i kulturni život Arapskog poluotoka bio je vrlo šarolik. Rođenje nove religije - islama - radikalno je promijenilo sudbinu narodi koji žive u arapskoj pustinji, odigrali su u svom razvoju ujedinjujuću i civilizirajuću ulogu.
Pritom ne treba preuveličavati utjecaj judaizma i kršćanstva do nastanka islama. Doista, vrlo je intenzivirao, ali tek na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće, tj. nakon prorokove smrti. Muhammeda, kada se odvijao proces formiranja problemskog polja islamska teologija. U ovom periodu razvoja islama musliman teolozi su morali odgovoriti na ista pitanja (vezana uz prirodu biće, itd.), na koje su prethodno odgovorili židovski i kršćanski tumači.
Islam je u početku djelovao kao sila koja je ujedinila sva plemena u okviru temeljno novi državni ustroj. Odavde univerzalnost islama, koji prodire u sve sfere života, dakle sklonost teokraciji. To nije bio slučaj s drugim svjetskim religijama.
Beduinski nomadi nisu odgovarali iskustvu Židova (judaizam), iako su izašao zajedno s Arapima iz zajedničkog semitskog korijena. Štoviše, nemaju Kršćanstvo je odgovaralo (drugi mentalitet). Židovi i kršćani u Za razliku od Arapa, oni su dugo vodili ustaljeni način života u okvirima prevladavajućeg države (ili su ih izgubili).
Također je poznato da je i prije proroka Muhameda na arapskom poluotoka, postojala je autohtona (tj. neovisna o bilo kojoj druge religije) arapski monoteizam (tzv. hanifija). Podrijetla hanifije sežu do aktivnosti proroka Ibrahima (Stari zavjet Abraham). Sljedbenici Hanifije se nazivaju hanifama. Sa svoje strane hanifi su također bili pod utjecajem dosta vremena Judaizam i kršćanstvo.
U razdoblju prije uspona islama, prema modernim znanstvenim idejama, na Arapskom poluotoku postojala su dva monoteističke tradicije neovisne jedna o drugoj. Ovaj tzv Rahmanizam u Jemenu (južna Arabija), Yamama (središnja Arabija) i millat/din Ibrahim na sjeverozapadu i zapadu Arapskog poluotoka. Ukupno, prema povjesničarima, ne manje od pet alternativnih proroka. Međutim, to je bio uspjeh Muhameda u nizu Razlozi su bili kolosalni. Pokazalo se da je Mohammed izuzetna ličnost ideološki i politički. U međuvremenu su Muhamedovi protivnici vidio posebnu razliku između njega i drugih proroka, kao i pjesnika (shair), koji je imao određeno sakralno značenje.